Teatar MIMART
       
 


 
 


2011
Aktivnosti

05. 12. 2011. DANI SRPSKE KULTURE, ZAGREB

ITD, scena MM u 20h

MIMART "ODABRANI SE BUDE"

25. 10. 2011. "ODABRANI SE BUDE", CZKD u18h - Beogradska nezavisna kultura NA SOPSTVENI POGON

   

                      Medjunarodna saradnja:

WAKE UP

Culture Programme 2007-2013.

OPERA CIRCUS (UK)   www.operacircus.co.uk

EDINBURGH UNIVERSITY (UK)    www.music.ed.ac.uk

MUSICIANS WITHOUT BORDERS INTERNATIONAL (NL)

www.musicians
withoutborders.nl

TEATAR MIMART (SRB)

11/ 12. juli 2011. Cetvrti sastanak Wake UP, Brijuni, Hrvatska

12/ 13. mart 2011. Treci sastanak Wake UP, Beograd

13/14. dec. 2010. Drugi sastanak Wake UP, Bec, Austrija

04/ 05. maj 2010. Prvi sastanak Wake UP, Alkmar, Holandija

 

 

ROTKVE STRUGANE
premijera 01.03.1999., Atelje 212, Beograd

Ova predstava afirmiše narodnu izreku “rotkve strugane” kroz tri paralelne priče: dokumentarni događaj, umetnikov događaj i futuristički ritualni događaj dolaska do “beline”, duhovnosti, čistoće, slobode... To je duhovita priča o surogatu vođe, o “Magu rotkvi”, gorčini rotkve kroz naš život i priča o umetnikovom putu ovde i sada.

Interesantno je to da je ova predstava bila predskazanje upravo onoga, što nam se dešavalo dvadesetak dana kasnije kada je počelo bombardovanje. Janoš Buš je odabrao stihove koje izgovara u predstavi: “ Došli su sa svih strana zvečeći, leteći..”, uz scenski vatromet koji je i vizuelno i zvukom podražavao eksplozije. Predstava je izvedena 17.04.1999., kao ratna repriza , na maloj sceni ATEJEA 212, gde je ujedno i bilo sklonište. Na slici su izvođači posle ove predstave.



Autor : Nela Antonović
Autor muzike: Laura Mjeda
Izvodjači: Ivana Joksimović, Aleksandar Lekić, Sonja Ivančević i Janoš Buš Marina Samardžija, Ana Ivančević i Mia Zubović
Scena i kostim: Katarina Lisavac
Maska: Anđelija Marković
Organizacija i produkcija: ATELJE 212 i MIMART

Gostovanje: KULT teatar, 03.12.1999.

Press: "Kaleidoskop rituala", 04.03.1999., "DANAS", Beograd

“ Ova predstava MIMART-a  je spotovski sačinjena, te zasipa gledaoca mnoštvom ideja, koje se poput slika na kaleidoskopu smenjiju, sustižu, prepliću. No, bez obzira koliko kratko trajalo neverbalno izlaganje pojedinih ideja autora, i u tom vremanskom trajanju one snažno pulsiraju u skladu sa savremenom energijom. Svoje klimakse i nagla nastajanja one “bacaju u lice” oštro i bezpoštedno, dramatično i otvoreno. No, ipak, sve se to dešava sa težnjom da se ritualom (čak fizičkim gutanjem gorčine vremena sadšnjeg) sagleda željena duhovna perspektiva.”

Milica Zajcev